U petak popodne me je dočekao jedan zanimljiv mail sa oznakom
important
+ zahtevom za potvrdu čitanja (read receipt).
Sadržina maila je ispod
Kao što se može videti iz maila, osoba B
(B kao budaletina), mi nalaže da momentalno ugasim klijentski sajt zbog
sadržaja koji se nalazi na njemu. Pritom, klijentski sajt nema veze ni
sa politikom, ni sa ekonomijom, niti sa nekim bitnim državnim, i
državničkim pitanjem.
Osoba B, se poziva na nešto što naziva “osnovna pravila ponašanja na internetu” i konstatuje da to nije dozvoljeno.
Kako ja za sve ove godine nisam nikad imao prilike da se upoznam sa tim
“pravilima”, a nisam ni čuo za njih, šaljem mail sledeće sadržine:
Nadajući se da će nakon objašnjenja priča biti gotova...
Kad ono... međutim...
Nakon toga dobijam još jedan šturi, nedefinisani odgovor u kome se konstatuje da:
1) Pod govor mržnje spada i kritičko iznošenje činjenica
2) Ne moram da se šalim na tu temu
3) Nije dozvoljeno kritikovati bilo koga
4) Da samim hostovanjem sajta snosim odgovornost
Naravno - nijedna od gornje tvrdnje nije tačna... Što naglašavam u e-mailu
Poenta je sledeća:
Na
vaš sajt možete da kačite u suštini sve što hoćete (naravno, da je u
skladu sa važećim zakonima države čiji ste državljanin), a osim ako ne
kršite nečije autorsko pravo, sadržaj ostaje na sajtu, sve dok vi ne
dobijete sudsku naredbu da sadržaj uklonite, ili dok vaš hosting
provajder ne dobije sudsku naredbu da sporni sajt “ugasi”.
Ovo
kačim jer je u pitanju bedni pokušaj cenzure teksta na sajtu
vitkigurman.com, gde nema ni G od govora mržnje. Osoba koja je slala
mail je očigledno računala da zveckanjem “pravilima ponašanja” i
spominjanjem “govora mržnje” može da sadržaj ukloni sa neta...
Tough luck, champ, mene je učio Ptiki.
Addendum 1. Ne, osoba iz maila nije Tanja Vehovec, niti bilo ko povezan sa njom, niti ovo ima veze sa Tonus hlebom.